Françoise i Claude Hervé napustili su posao, kuću, obitelji u Lyonu kako bi 1. travnja 1980. krenuli na putovanje biciklima u trajanju od tri godine. Barem su tako planirali.

Sudbina je htjela drugačije. Kako piše Udruga za promociju kulture putovanja PutOpija, Francoise i Claude su se vratili u Pariz 30. travnja 1994. Svoje avanture su zabilježili u knjizi "Put oko svijeta biciklom". Brojevi s puta su impresivni: 14 godina na cesti, 503 puknute gume, 66 zemalja (uzimajući u obzir geopolitičku situaciju vremena), više od 150.000 km, 35.000 slika. 

Proveli su trinaest mjeseci u izbjegličkim kampovima u Kambodži, a mjesec dana su pomagali gubavce u Indiji.

Jedna od najfascinantnijih aspekata ove avanture je da su Françoise i Claude dobili na putu i svoje prvo dijete. Njihova kći, Manon, rođena je 12. rujna 1988. na Novom Zelandu. Ako ništa, imala je zanimljivo djetinjstvo, provela je prvih šest godina na cesti. Očito, takva situacija otvara mnoga logistička pitanja: kako se kvalitetno skrbiti za bebu na putu i to biciklima? Kako odgojiti i educirati dijete u takvim uvjetima? Snalažljivosti nije nedostajalo.

Tijekom svog putovanja naučili su engleski, španjolski, mandarinski i tajlandski. Putovanje su financirali samostalno, od održavanja konferencija i prodaja fotografskih izvješća za časopise.

Naravno, morali su se suočiti s nekim zdravstvenim problemima: virusni hepatitis u Karachiju, biciklistička nesreća u Kini, slomljena ruka u Paragvaju, malarija na Maliju, napad divljih pasa u iračkoj pustinji, gvatemalski naoružani napada mačetama, oružani napad u Peruu, prelazak Himalaje zimi...